Stup Solila


Evo malo besida od naše legende Ane Mažar:

 

Bukovac,Borovac ili možda ipak Solilo ,“čista klasika“ ? Mira je predložila Biokovo, sad se trebamo dogovoriti tj.izabrati smjer. Dilema je bila,smjerovi opremljeni spitovima ili klinovima iz 1959.g ,. Izbor je pao na Solilo. Davno nismo bili u nekom smjeru koji je još netaknut .Zdenko će u navezu sa mladim Tomažem , a nas dvije u “bablju“ stodvanaestgodišnju navezu. Od mog posljednjeg penjanja ovog smjera prošlo je puno godina.Pokušavam se prisjetiti detalja iz smjera dok smo se uspinjali stazom prema podnožju stijene.Najprije ide jaruga , zatim desno ukoso po vrlo čudnom terenu do ramena , onda je onaj najteži detalj u smjeru, zatim prečnica udesno pa gore po razvedenom terenu sa eksponiranim pločama.a  šta dođe onda? I tako razmišljajuči nađem se u podnožju nepoznate prevjesne crne stijene.Šta je sad ovo?Koja je sad ova stina? Nešto tu ne štima ? Pričekam sa Tomažem da stignu Mira i Zdenko, pa ću pogledat  sa malo više pozicije da lociram našu poziciju.

Brzo sam otkrila da sam zauzeta rekonstrukcijom smjera u mislima prevividila nastavak jaruge udesno,no brzo smo bili pod našim smjerom.  Nekako kao produžetak jaruge u vertikalu nastavlja se ulazna dužina „Ribarovog smjera“ ,smjer koji  je naš  pokojni Davor Ribarović ispenjao davne 1961 g. solo usponom.Tu su još dva smjera “Pepermint“ i“Juti Yak“ naših mosoraških aseva , koji koliko ja znam nemju ponovljene uspone. Dakle sad smo pod smjerom i treba zagrist.,uključit psihu na tri i penjat..Ako nema klina  to znači , nije  teško , penji dalje,do tog zaključka je došao i mladi Tomaž kad bi bio u dilemi kamo krenuti. Svaki klin koji su prvi penjači zabili u težim detaljima još uvijek ,nakon pedeset godina ,čvrsto stoje u stijeni.Tomaž prvi penje i pažljivo provjerava teren ispre sebe.Čudna je nekako ova petica,komentira onako usput dok je penjao zadnje metre teškog dijela dužine kojom započinje pravo penjanje .Detalj je u originalu ocjenjen kao V’ ali je izostavljena ocjena  za tehničko/ po mojoj procjeni to je 6a+/. Nastavak uspona vodi do sljedečeg eksponiranog dijela sa dobrom policom za osiguravalište  i dva solidna klina . Neobična priječnica ulijevo izgleda u početku kao da nikud ne vodi, al ipak dovodi do zajede kojom se lijepo stiže pod predzanji detalj u smjeru. Mali detaljčić ploča , stablo, pa zemljana jarugica obrasla travom i stablima /komada dva /  vodi na vrh bijelih ploča. Opet priječnica , sad udesno .Nakon ove dužine dolazimo na lagani teren, čeka nas još jedan skok sa  tri klina  pa smo van. U cijelom smjeru  ima dvadesetak klinova s tim da je u  prvom teškom detalju  deset komada ,među muzejske primjere“jeseničana“ netko je instalirao jedan spit, nekako se ne uklapa u okoliš .Taj dio stijene ima kvalitetnih pukotina za klinove. Penjali smo sa užetima dužime 60 odnosno 70 m tako da smo gdje god je teren dozvoljavao razvlačili cijelu dužinu užeta.

Bura nam je na vrhu ispuhala ono malo topline što je ostalo, pa smo brzo navukli na sebe sve što smo imali.kape, kapuljače, rukavice,  spakirali opremu i požurili u zavjetrinu.

Smjer“ Stup Solila“ nije tehnički zahtijevan smjer ali ima sve karakteristike klasičnog alpinističkog uspona.

Pristup pod smjer cca 1-1,5 sat ,dužine cca 450 m , razvedena stijena sa eksponiranim dijelovima različite teškoće , zahtijeva orijentaciju u stijeni i na kraju povratak na polazišnu točku. Lijepo je bilo ponovo uživati u ovom“beskorisnom svijetu“ .

 

I malo slika:

 

3 misli o “Stup Solila

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Google photo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Google račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s