Ja te obožavam kao nebo noću,
O posudo tuge, i tvoju mirnoću.
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje,
Pa i makar mislim da te tama šalje
Da bi ironično razmak povećala
Što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrčem i skačem
I ko crv lešinu ne bih dao jačem
I meni je draga u očaju slijepom
Čak i ta hladnoća što te čini lijepom
Charles Baudelaire
Govoriti o ovom smjeru kao još jednom višedužincu jednostavno nema smisla.On je puno više od toga, puno više od same riječi.Možda nije najveća planina, niti najteži uspon, ali ima ono nešto što se nemože opisat, nego se jednostavno treba doživjet …
Upravo zbog toga ovdje riječi više nisu potrebne …..
Naveza Dani - Boći
Naveza Pehi - Brane
Mona Lisa smješak
Veliki rispect ide ljudima koji su svojom vizijom i znanjem omogućili svima nama da ponesemo dijelić Biokova kući ,
oni su : PAOLO PEZZOLATO I SARA GOJAK
Ma baš tako!!!
Ps. Boći dobar ti je taj flis
svaka čast onome tko je odabrao stihove……..jako lijepo
Baudelaire <3
ocu rec:
imamo pravih knjishkih talenata medju autorima mosoraskog; osjecaj se cuti!